Demografsko kretanje Hrvata u Bosni i Hercegovini

Abstract

Za vrijeme austrougarske vlasti katolici u Bosni i Hercegovini su činili jednu petinu ukupnog stanovništva. U drugoj polovici XX. stoljeća unatoč povećanju, broj Hrvata se smanjuje sa 23,9% na 17,2% stanovništva BiH. Dominantan dio Hrvata (95,1%) u razdoblju raspada Jugoslavije je bio nastanjen u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Uz demografsku odliku vrlo pokretnih (nejemigrantskiji narod u BiH), Hrvati su istodobno ulazili u skupinu naglašeno autohtonog stanovništva u BiH (naglašeno žive u mjestu rođenja). Krajnosti u naglašenom iseljavanju i naglašenoj autohtonosti Hrvata u BiH, su bliske općim odlikama BiH koja je imala sve odlike emigracijske zemlje, uz istodobno vrlo istaknutu prostornu imobilnost stanovništva. Prema stupnju urbanizacije BiH je imala većinsko  seosko stanovništvo, a Hrvati u BiH, s tri četvrtine seoskog stanovništva, prednjačili kao najruralniji narod. Prema prostornom razmještaju hrvatski narod u BiH je odlikovao visok stupanj prostorne koncentriranosti i etničke heterogenosti. Hrvatski narod u Bosni i  Hercegovini je, zajedno sa drugim narodima i narodnostima Bosne i Hercegovine, kroz dugo vremensko razdoblje oblikovao posebnosti demografske kompozicije višenacionalne sredine. Istodobno, u riznici raznolikosti b/h društva, Hrvati u Bosni i Hercegovini su brinuli o svojoj posebnosti i sačuvali svoj kulturni identitet i osobitost.