Cjeloživotno učenje kao imperativ u modernom dobu

Abstract

Cjeloživotno učenje je imperativno u modernom dobu. Jer, sve izuzetno brzo napreduje, ali istovremeno i zastarijeva. Relativiziraju se čak i tzv. Bazična znanja. Mijenja se karakter ljudske aktivnosti u cjelini, te orijentacija čovjeka u svijetu koji ga okružuje. Javljaju se novi izazovi sa globalizacijom odnosa na planetarnoj razini i tome sl. Oni koji to ne uvažavaju izlažu se realnom riziku svakovrsnog marginaliziranja i dovođenja u poziciju intelektualno-stručnog neokoloniziranja. Otuda možemo kazati da je dobar onaj obrazovni sistem koji uvažava pozitivna iskustva drugih te, kroz prilagodbu vlastitih edukacijskih sadržaja, adekvatno reagira na izazove u konkretnom vremenu i prostoru. I obrnuto. Ne radi se samo o potrebi inoviranja stručnih znanja i vještina kako bi se mogle pratiti i opsluživati nove tehnologije i proizvodna sredstva, komunikacijski sistemi i sl., već i o akceptiranju duhovno kulturnih, etičkih i drugih vrijednosti, tekovina civilnog društva, demokracije, osvajanju i zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda itd.