Bosna i Hercegovina u uspomenama Leona Bilińskog

Abstract

Sjećanja kao lični doživljaj historije nesumnjivo doprinose pomjeranju granica spoznaje. Ona revitaliziraju duh i atmosferu prošlosti, dionice i slojevitost zbivanja viđena kroz individualnu prizmu, dajući im okus i boju. Neposredna zapažanja su najveća vrijednost koju savremenici ostavljaju za sobom kao trag dnevnog toka historije lišen naknadnih ukrasa i deformacijskih dotjerivanja. Iluzorna su ona  svjedočenja, kako je još davno uočeno, koja su pisana s pretenzijom da saopće historijsku istinu. Svako lično svjedočenje je djelimično i  njegov značaj postaje mjerljiv u kontekstu drugih historijskih izvora.